Haynesova kolumna: E-papir u boji se neprestano poboljšava, ali velika prepreka za usvajanje i dalje ostaje
U kolumni na invidis.com autor prati put e-papira u boji od korena e-čitača do novih E Ink panela — Spectra 6 9-Color i Kaleido 4, koja dodaje video — ali tvrdi da prepreka za usvajanje ostaje kapitalni trošak, a ne mogućnosti, naročito kada video nagrize argument o uštedi energije.
U kolumni za invidis.com, Haynes prati dugi put e-papira od ekrana e-čitača do displeja za koje kaže da mogu da zamene LCD u nekim ulogama signalizacije. Dva E Ink izdanja — Spectra 6 9-Color i Kaleido 4, od kojih potonja dodaje video — označavaju stalan napredak u kvalitetu boje. Jedna prepreka i dalje koči kategoriju, tvrdi on: kapitalni trošak. Paneli e-papira u boji i dalje koštaju nekoliko puta više od LCD iste veličine, a argument o uštedi energije slabi čim se pojavi video. Prava nagrada, po njegovom okviru, nije zamena LCD ekrana već zamena štampanog papira.
Od e-čitača do signalizacije u boji
Haynes datira sopstveni interes oko 25 godina unazad, kada ga je jedno spajanje ostavilo u potrazi za sledećim korakom, a elektronski papir se tek pojavljivao. On prati korene E Ink-a do spinout-a iz MIT-ove Media Lab, gde su se prve potrošačke i komercijalne primene oblikovale. Kompanija je rasla na monohromnom "papiru" koji se koristi u e-čitačima i elektronskim policnim etiketama, sa crno-belim mikrokapsulama koje reaguju na električne naboje i stvaraju tekst i jednostavne slike. Digitalnu signalizaciju, mislio je i tada, možda će jednom odgovarati.
Boja je dolazila postepeno. Do 2010. godine, piše on, E Ink Triton je mogao da proizvede 16 nijansi sive i 4,096 boja. Na Computexu na Tajvanu oko 2014. video je ranu demonstraciju boje zasnovanu na prekrivaču sa filterom koja je, njegovim rečima, "izgledala prilično užasno". Prekretnica je nastupila 2016. na konferenciji SID u Kaliforniji, gde je, primećuje, E Ink pokazao ono što je nazvao Advanced Color ePaper, odbacivši filter u korist obojenih mikrokapsula. To je, kaže, bio trenutak kada su se pojavile prave mogućnosti signalizacije i out-of-home — za upotrebe koje ne počivaju na videu i gde je potrošnja energije bila ograničavajući faktor.
Novi paneli dodaju boju i video
Ambijentalna svetlost osvetljava reflektivnu površinu umesto osvetljenja pozadinskim svetlom, objašnjava on, tako da je struja potrebna samo kada se slika menja. Kaže da se vizuelni kvalitet poboljšao tokom protekle decenije do tačke da današnji paneli izgledaju prihvatljivo za većinu upotreba. Najnoviji proizvodi idu dalje. Spectra 6 9-Color, izveštava on, dodaje narandžastu, cijan i svetlo zelenu šest bojama koje je Spectra 6 već podržavala, dajući prirodnije tonove kože i manje vidljivu pikselizaciju — ali samo u veličini od 10 inča koju smatra previše malom za većinu komercijalnih displeja.
Kaleido 4, mainstream i pristupačnija linija, udvostručio je, kaže, opseg boja na više od 40,000 boja i rezoluciju boje na 300 piksela po inču, sa unapređenom pozadinskom pločom i softverskim podešavanjima koja podržavaju video do 18 frejmova u sekundi. On 18 fps naziva "prilično dobrim", mada ispod standarda od 30 fps. Većina panela e-papira u boji velikih brendova — Sharp, Samsung i drugi — koristi E Ink elektroforetsku tehnologiju sa dodatom tehnologijom partnera, primećuje on, pozivajući se na portfolio patenata kompanije u odnosu na nekoliko kineskih firmi sa sopstvenim pristupima. Kaleido displej koji je video na ISE 2026 sa ugrađenim videom bio je "zrnast i užasan", mada procenjuje da bi 18 fps verovatno bilo prihvatljivo.
Troškovna prepreka iza jaza u usvajanju
Njegov glavni prigovor je cena. Panel e-papira u boji od 32 inča, kaže, koštao je otprilike osam do deset puta više od LCD iste veličine kada je poslednji put proveravao, a nova provera pokazala je samo skromno sužavanje jaza — ostavljajući smanjenu potrošnju energije nesposobnom da opravda ulaganje u mnogim kalkulacijama u tabelama. Pronašao je jedan Samsung panel od 32 inča zasnovan na Spectra 6 sa sniženom cenom na US$650 sa originalne MSRP cene od US$1,500, što ga je navelo da se zapita da li se Samsung ponovo povlači iz proizvoda bez prodajnog obima koji želi. Uporediv Philips Tableaux model, primećuje, naveden je iznad US$1,700.
Video, tvrdi on, potkopava glavni razlog za izbor e-papira: paneli mogu da rade na baterije i priključene solarne kolektore van mreže mesecima, ali podrška pokretu u velikoj meri briše tu prednost, čineći običan LCD boljim izborom u većini slučajeva. Na Digital Signage Summit u Minhenu, priseća se, predstavnik proizvođača je na panelu pozvao E Ink da se prvo potpuno stabilizuje proizvod pre nego što je "počeo da se zeza oko videa". Gledajući unapred ka ISE 2027 u Barseloninom Fira Gran Via, očekuje da će proizvođači nastaviti da prikazuju e-papir u boji, ali sa nižim profilom, s obzirom da više nije novina. Ističe manje specijaliste poput slovenačkog Visionect-a i tajvanskog Agile Display Solutions kao bolje vodiče ka onome što tržište želi.
Računa na milione štampanih plakata i više od 21,000 štamparija samo u SAD kao verovatno tržište koje se može osvojiti. Da li se to računa kao digitalna signalizacija, kaže, stvar je definicione rasprave: neki tvrde da e-papir samo zamenjuje papir, dok on tvrdi da mu je najviša upotreba zamena štampanih natpisa, što ga čini digitalnom signalizacijom. Preduzeća koja razmatraju ekran mogla bi da razmotre i platformu poput Topaz Media, koja može da pokrene sadržaj na običnom TV-u bez dodatnog hardvera. Njegov zaključak ostaje oprezan — godine mogu da prođu pre nego što kapitalni i operativni troškovi favorizuju e-papir u odnosu na LCD, čak i dok se tehnologija tiho poboljšava.